Zvuk se prostire kroz vazduh, od izvora ka predmetima u njegovoj okolini. Možemo ga zamisliti i uporediti sa slabim vetrom koji udara u lišće, nakon čega se ono blago pomera, u zavisnosti od jačine. Isto se dešava i sa zvukom i predmetima u okolini zvučnog izvora, usled delovanja zvučnog talasa i u zavisnosti od njegove jačine i ritma, predmeti na koje dopire mogu se pomerati. Ne svi, ali već pomenuto lišće, kese, tkanina i slični, meki i lagani predmeti vibriraju pri delovanju zvučnog talasa. To pomeranje često može da bude nevidljivo za ljudsko oko, ali koristeći savremene tehnologije i specijalne video kamere koje mogu da snimaju i po više hiljada slika u sekundi, ova pojava se može jasno videti. Eksperiment nazvan Vizualni Mikrofon ima za cilj da rekonstruiše zvuk koristeći samo video zapis. Specijalni algoritam prepoznaje pomeranje predmeta usled delovanja zvučnog talasa i na osnovu njega rekonstruiše zvuk koji je reprodukovan. Naravno, rekonstrukcija nije apsolutno ista kao originalni zvuk, ali mu je dosta verna, što se može videti iz muzičkog primera u videu ispod. Ova tehnologija može biti vrlo korisna, recimo policiji, za otkrivanje zvuka pomoću bezbednosnih kamera, ali se, isto tako, lako može zlopotrebiti i ugroziti privatnost.
Više informacija: http://people.csail.mit.edu/mrub/VisualMic/
Нема коментара:
Постави коментар