Ovaj blog je posvećen zvuku i njegovim raznim oblicima. Tokom godina sam nalazio puno interesantnih stvari vezanih za zvuk, pa sam došao na ideju da sve te interesantne priče, eksperimente, instrumente, uređaje, knjige, filmove, audio zapise i događaje grupišem na jedno mesto, pre svega kao ličnu evidenciju, da ne moram više da se mučim da nađem sve te stvari, a nadam se da će i vama pomoći u boljem razumevanju zvuka. Pored zvuka kao mehaničke oscilacije, pisaću i o njegovoj upotrebi u muzici, filmu, svakodnevnom životu, itd. Trudiću se da ne kršim tuđa autorska prava, al baš ako bude negde neki propust... Ukoliko se vlasnik autorskih prava javi, skloniću sporan sadržaj. Sve predloge, pdf knjige, linkove i slično, što smatrate da bi pomoglo da se napravi jedna riznica znanja o zvuku, šaljite na danilocrni[et]yahoo[dot]com

уторак, 23. децембар 2014.

4′33″

John Cage, poznati američki kompozitor, napisao je 1952. godine kompoziciju 4′33″, koja nosi naziv po vremenu trajanja. Sastoji se iz tri stava i može je svirati bilo koji solista ili orkestar, bez obzira na veličinu i muzičke instrumente. Po tome je verovatno jedinstvena, a razlog je činjenica da nema note. Kompozicija treba da predstavi četiri minuta i trideset tri sekunde tišine, odnosno da omogući slušaocima da čuju svoju okolinu, zvuke od kojih se sastoji ambijent u kome se nalaze. Zato 4′33″ svaki put drugačije zvuči, bilo da se ''izvodi'' na istom ili različitim mestima. Kejdž je ovakav vid kompozicije opravdao činjenicom da bilo koji zvuk može da bude muzika ( što se danas i te kako može primetiti i u popularnoj i alternativnoj muzici ), da ne mora samo da se sastoji iz sviranja, već i nesviranja. Kasnije je napisao još dve slične kompozicije, mada je 4′33″ ostala najpoznatija, a po njoj je i on sam ostao poznatiji više nego po onim ''melodičnim'' delima. Na YouTube-u se mogu naći mnoga ''izvođenja'' ove kompozicije, a u jednom čak i sam Kejdž diriguje. Na slici ispod se može videti deo partiture.


Нема коментара:

Постави коментар