U XIX veku, francuski matematičar Jules Antoine Lissajous stvorio je sklop kojim je želeo da vizuelno prikaže zvučne vibracije, koristeći zvučne viljuške, ogledala i svetlost. Izum je nazvan Lisažuov aparatus. Dve viluške su bile postavljene ortogonalno, a na svaku je bilo nakačeno ogledalo. Svetlosni snop bi bio usmeren na jedno ogledalo, koje bi svetlost odbilo na drugo, a zatim na zid, pri čemu bi se projektovali oblici nazvani Lisažuove krive. Ako su frekvencije koje deluju na zvučne viljuške istovetne, projektovane krive bi bile pravilnog oblika. Kasnije se ovaj postupak koristio za rad osciloskopa, nekada veoma bitnog uređaja u fimskoj industriji, kojim se, pre pojave tajmkoda, koristio za sinhronizovanje kamere i snimača zvuka.
Lisažuov aparatus je inspirisao Manuelu Donoso i Luisu Pereira da naprave The Harmonic Series, koji, zapravo, predstavlja njegovu elektronsku verziju. Zvučne viljuške su zamenjene mikrofonima i zvučnicima, koji omogućavaju ljudima da pevanjem stvaraju različite krive. Njih je moguće i odštampati uz pomoć 3D štampača.
The Harmonic Series is a collection of machines, software, sculptures and prints that explore musical harmony. Major, minor and diminished chords are represented by Lissajous figures, unveiling a tight relationship between musical and visual harmony.
The Machine. Two speakers are placed perpendicularly, with two small mirrors attached to them in X and Y axes. A laser is pointed at the first mirror, reflected by the second and finally projected on the wall. As the speakers vibrate at the frequency of the voices, a representation of the interval between them is generated. This is an electronic and interactive reinterpretation of an experiment conducted by French mathematician Jules Lissajous in the nineteenth century.
This is an ongoing project, started by Manuela Donoso and Luisa Pereira at NYU’s ITP during the 2012 Fall term. It was shown at the ITP Winter Show.
Нема коментара:
Постави коментар